< travanj, 2010  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2010 (1)
Siječanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (12)
Kolovoz 2007 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

Opis bloga

Mala razmišljanja još manjeg čovjeka smijeh

molim vas da mi ostavljate komentare bilo dobri, loši, pozdravi, bilo kaj vam padne na pamet! volio bi to, ako, tako da me malo razveselite, uljepšate mi dan!!! hvala svima!!!thumbup


nešto o meni:
usamljena vaga koja je pronašla novi način zabave i upotpunjavanje radnog ljenčarenja, našla novi smisao ovoj zabavi, uljepšala sebi dan, obilat ljenčarenjem i gledanjem tv-a...
smisao života pronalazim između ostaloga u glazbi, i cijeloživotnim gledanjem tv-a...
maštam o punoj zdjeli kokica i daljinskom upravljaču u ruci...
kad bum veliki kupiti ću si plazma tv...
obožavam ležanje na travi...
smatram da prava ljubav sve pobjeđuje...
moj život je u rukama velikog tatice...
sreća je nešto čemu svi teže, a hrabri imaju... budimo svi hrabriji...
prijateljsto je najljepša pojava na zemlji... budi moj prijatelj...
ljubav je kao vjetar, ne vidiš je, ali je osjećaš...
ljubav je kao labirint, ili se izgubiš, ili pronađeš ono što si tražio... ja se bojim u njega ući...

ŽIVOT

Život je prilika, iskusi je.
Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim.
Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, nadiđi je.
Život je himna, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija,uhvati se s njom u koštac.
Život je avantura, usudi se.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga.
:: Majka Terezija ::



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

hhhyhyhyhyhyhhh.... da, to sam ja......


ImageChef.com - Custom comment codes for MySpace, Hi5, Friendster and more

ImageChef.com - Custom comment codes for MySpace, Hi5, Friendster and more


smijeh

Fall Out Boy Lyrics
Thnx 4 The Mmrs Lyrics


In The Crossfire Lyrics

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

cool linkovi:
Srebromalo
Luna
Norga
Vesnaaa
...Tuga dolazi kasnije...
Zabranjena istina
Bite Fight


Image Hosted by ImageShack.us



ImageChef.com - Custom comment codes for MySpace, Hi5, Friendster and more


Fall Out Boy Lyrics
Dance, Dance Lyrics

Free Website Counter
Free Website Counter

ImageChef.com - Custom comment codes for MySpace, Hi5, Friendster and more

ImageChef.com - Custom comment codes for MySpace, Hi5, Friendster and more

lolcats - Caption a Kitten - ImageChef.com

Moj ICQ broj:256045566
MSN: ivanb2210@hotmail.com

obožavam poslovice, veliku većinu, jer nam govore o nečemu što i sami podsvjesno znamo, ipak ne radimo, ali bismo voljeli, a ovo je moj izbor:

Pesimist je optimist s iskustvom...

"Što mi vrijedi ovaj vanjski oklop kad je bitka u meni."
"Postoje ljudi koji ostaju praznih šaka, čak i kada se uhvate za glavu."
"Nije lijepo ono što je lijepo, već je lijepo ono što nam se sviđa. "
"Bolje izgubiti trenutak u životu, nego život u trenutku! "
"Mala djeca piju mlijeko, a velika krv. "


Veseo čovjek je kao sunce; kud god ide, osvjetljava.
Turska poslovica
Ako ti u pamćenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju te navela ljubav,nikada nisi volio.
William Shakespeare
Ako tvoja sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne možeš biti sretna osoba.
Richard Bach
Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje.
Ivo Andrić
Tko ima sreću nije mu potreban razum, tko ima razum potrebna mu je sreća.
Njemačka poslovica
Ako ne možeš preko prijeći, a ti prijeđi ispod.
Singer
Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu.
Helen Keller
Čuvaj se malih pukotina; mala će pukotina potopiti i veliki brod.
Benjamin Franklin
Nikad nisam bio siromašan, ali sam bio bez novca. Biti bez novaca je prolazno stanje: biti siromašan je stanje duha.
Mike Todd
Kad su svi protiv Vas to znači ili da ste apsolutno u krivu ili apsolutno u pravu.
Albert Guinon
Vi vidite stvari i pitate «ZAŠTO?», a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam «ZAŠTO NE?»
George Bernard Shaw
Uvijek je jeftinije posao dobro obaviti prvi put.
Philip B. Crosby
Tko želi nešto naučiti, nači će način; tko ne želi, naći će izliku.
Pablo Picasso
Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.
Arthur Shopenhauer
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja: onaj koji žuri govori prije nego što nešto sazna, odgovara prije negoli nešto shvati, odluči prije negoli nešto provjeri, kudi prije nego se u nešto uvjeri.
Arapska poslovica
Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede.
Konfucije
Ljepota nije čudo, ali čini čudesa.
Milan Begović
Vrijeme je skupocjeno. Ne čekaj na prikladnije vrijeme, jer nisi siguran da ćeš ga ponovo imati.
Katarina Sijenska
Kad je ljudima dosadno, dosadno im je ponajprije stoga što su dosadni sebi samima.
Hoffer Eric
Naše ja nije nepromjenjivo. Svaki dan treba ga stvarati, i braniti, izvjesne osobine odbacivati, druge stvarati.
M. Barres
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Engleska
Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim.
Erich Fromm
Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto.
Elizabeth David
A zavoljeti sebe istinski, znači ne voljeti samo sebe.
Jevgenij Jevtušenko
Zar voli onaj koji samo govori - "volim"?
Suahili
Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo.
Engleska
Krhka je ta ljubav, koja se od prvog udarca lomi.
Ruska
Ljubavne rane može izliječiti samo onaj tko ih je zadao.
Njemačka
Ostavi onome koji voli ono što voli, jer ako mu kažeš da ostavi ono što voli, on će i dalje voljeti ono što voli, a tebe će mrziti.
Senegal
Nije dovoljno ljubav posaditi, treba je i zalijevati.
Njemačka
Ne proklinjite mrak... Upalite svijeću!
Pazi što želiš, moglo bi se ostvariti!
Voli da bi bio voljen.

naravno, ovo je dio, napišite mi svoju najdražu... smijeh

DESET ZAPOVJEDI OPUŠTENOG MIRA

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želeći riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe; otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati ... samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću ... ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtjevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju; kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado; ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga se neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati – čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno – da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugoga nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je 12 sati da činom dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

Papa Ivan XXIII.
Prir. Marko V.


ImageChef.com - Custom comment codes for MySpace, Hi5, Friendster and more

dođi da te ugrizem!

grizem, grizem, gladan sam, klikni da me spasiš gladi!

naj serije:
1. dodir s neba
2. uvod u anatomiju
3. tree hill
4. strasti
5. dosjei x
prijatelji

naj filmovi:
1. shrek 1,2,3
kuća voštanih figura
2. američka pita 1,2,3,4,5
3. madagaskar
pogrešno skretanje
4. ovo nije još jedan film za tinejžere
5. šetnja koju ću pamtiti
10 razloga zašto te mrzim

ImageChef.com - Custom comment codes for MySpace, Hi5, Friendster and more

ImageChef.com - Custom comment codes for MySpace, Hi5, Friendster and more

Awareness Ribbons Customized - ImageChef.com


James Blunt Lyrics

ponedjeljak, 05.04.2010.

evo i jedan novi post, za neke stare prijatelje...

nagovorila me stara prijateljica da nešto ubacim na blog, pa eto.... za nju jedan post...

stara priča u novome izdanju... starog naslova divlji kesten...

divlji kesten...
pogledam oko sebe… park je poprimio jesenju boju plodova… jedino što vidim su drveća divljeg kestena… počelo je moje doba… zreli plodovi popadali po zemlji, a njihove bodlje omotača izazivaju strah od boli koju bi zadale svojim nevinim promatračima... boji li se zapravo koji noćni prolaznik njihovih bodlji, toliko udaljen mislima od njih da ih ni ne primjećuje… uzimam jedan kesten, ne razmišljajući stavljam ga u svoj džep… prstima prolazim po njegovom pokrovu... dodir je ugodan, toliko poznat, kao da je moja ruka prošla bezbroj puta po istome tragu… osjećaj u meni izaziva sjećanje... sjećanje na školu, na prijateljicu iz mladosti, na prošlost... na prošlost koja je bila slatka, slađa od gorke jutarnje kave, slađa od vruće čokolade, slađa od pogleda majke na tek rođeno dijete… sjećam se svega… njezine zabave, i njezina kestena… njezinog osmijeha i njezina kestena… prijaznosti, dobrote i topline i njezina kestena... pitam se, gdje li je sada? što li radi? ima li i sada kesten u ruci? Ima li plod tog divljeg kestena… ili u džepu? Ima li pogled na divlji kesten u svojemu vrtu? ili u sobi drži divlji kesten? Drži li kesten pokraj kreveta? Ili drži našu sliku u kutiji, prašnjavoj, na tavanu, punu uspomena, s tek dva ili tri kestena… ima li uspomena naših dana u svojoj blizini… kora kestena je tako ugodna… misli su ugodnije nego ikada… svi problemi su nestali, a kesten je i dalje divlji rastao pokraj puta…. prolazim gradom… noć obasjana zvijezdama… ali kesten ne puštam iz ruke... razmišljam, kako li se zvala, moja prijateljica iz razreda, i je li ostvarila svoje snove... ono čemu se nadala, je li sretnija, i zadovoljnija? ja nisam i pitam se jesam li to mogao promijeniti... primam kesten i prstima prolazim po njegovom pokrovu... budi me iz sna… okrugao plod pun sjećanja… što li to sve znači? Jesam li ju zaboravio… zašto ovaj kesten više nema istu namjenu, zabavu, kao prije? zašto je sada zamjena za tugu??? Pjege na mojim rukama odaju dane koji su prošli… odaju ono što nitko ne zna osim mene… nitko ne zna da i dalje nestajem u mislim… zaželio sam se stare zabave… mogućnosti bezgranične, zabave zajamčene, bezbrižnosti osigurane… stani, govorim si… nestaješ, opet se uništavaš…
dolazim kući, u sobi skidam kaput i sjedam na krevet... u ruci imam kesten, još uvijek onaj isti... i soba je puna kestena, već odavno stoje, sjede ondje na mjestu... sve ove godine, svake godine, jedan je više, i pronalazi svoje mjesto u mojoj sobi… kolike se već jeseni prošle, i ne sjećam se više... premalo ih je bilo da zaboravim taj divlji kesten u njezinoj ruci… previše ih je bilo da i dalje živim isto…. ne sjećam se više svega, jakost vremena je uzela svoje… ne sjećam se više njezine kose, boja glasa polako mi nestaje iz misli… odjeća mi njezina nije ostala u mislima… postupci kojima sam se davno smijao, netragom je povukao k sebi starac vrijeme dugih sijedih brada… suza mi umiruje srce… ali jedino što se sjećam je divlji kesten, i pogled, njezin pogled u moje zelene oči... zatvaram oči, jasnije i glasnije se čuju misli navrle iz kestena… zaboravio me nisi, i zahvalna ti jesam… polako liježem na krevet, smirujem misli, i ubrzano srce - stade... dah polako nestaje... a ja živim u kestenu u divljem kestenu pokraj puta, i čekam, čekam da ona dođe, da dođe i da me pokupi, i u meni pronađe radost, kako sam ja, u mladosti, pronalazio u njezinom društvu...

pozdrav svima... uživajte....

| Komentari (1) | Print | #|

nedjelja, 04.01.2009.

evo i meneeeeee...ee..eeee..eee

pa ovo je ludo... nova godina je ovdje.. a ova stara... bila je tako puna, ispunjena, i stvarno... luda...
ja sam maturirao, upisao faks, ljudi moji, a tek predstava... uhhh.... bila je to moja renesansa....

i sada gledam na tu novu s nekom suzom u oku, da, možda i neće biti tako lijepo u njoj, putovat ću na relaciji, doma-Rijeka-doma, ah i to je nešto....

ne mogu vjerovat da sam ušao već u drugu godinu pisanja bloga, ok, ponekad neaktivnoga, al eto, još je ovdje....

stvarno, više ni ne postoje moji čitatelji, tamo sa početka... al ipak, sjećam se njih, i sjećam se kako sam bio sretan, kada sam dobio prvi komentar na svoj prvi post, nije li to super???

htio sam za ove praznike svašta, htio sam pisati, htio sam... al ipak nisam... puno komičnih stvari je bilo u mojemu životu, puno tužnih, puno svega što sam mogao sa vama podijeliti, al eto ipak nisam...
govori li vam to nešto???? da, ne žudim više za nečim za čime sam prije... promijenilo se nešto u meni, ipak ne znam kako se to dogodilo, i je li se to uopće dogodilo... zanimljivo je pisati blog, al i naporno... nije sve tako lijepo... pogotovo kad ne dobiješ dugo nijedan komentar... uglavnom...
htio sam zatvoriti blog, prestat s time, završiti, al nikako da zatvorim ovo razdoblje u svojem životu...
i neću ga zatvoriti, komentirajte vi i dalje...

skoro pa ništa se nije promijenilo na mojem ljubavnom životu, sam sam i dalje, umoran, a čini mi se da svi znaju koja je moja simpatija prije mene... neke ptičice.... sove... orlovi.....

a tako to ide... svima ide, meni stoji, svi se žene, uskoro bebe... molim??? ok...

usamljenost je taj osjećaj koji pokreće, pokrenuo je i ovaj blog.. i sada da pokreće, i sada pišem i pišem gluposti...
toliko... možda vam se javim sa kojom pričom, ako smognem hrabrosti da je objavim... pozzzz svima uspavanima....

| Komentari (1) | Print | #|

ponedjeljak, 08.09.2008.

život... ma, kad me stalno tuče u pojam...

eto napokon i mene...

nisam više maturant, sada se je ovaj maturant upisao na fakultet. sada je brucoš. i ima studentske probleme, probleme, kao i uvijek.

puno se je toga dogodilo od kada sam se posljednji put javio. ma i previše toga.


imate li osjećaj da odjednom se više ne možete zvati djetetom? da se sada jednom odrasli? i pitate se: kada se to dogodilo?????

i zijeva vam se! pa, kad znate da se svoje djetinjstvo prespavali, kako i ne bi? umorniji ste što više spavate. kada mislite da se ono i nije ni dogodilo, nije ni čudo da vas boli.

imali ste zadnju priliku, i sada imate osobnu, sada imate, auto, sada imate bankovnu karticu, sada imate posao, sada imate i ženu i djecu, a poslije, a poslije ste toliko stari da se ponovno osjećate kako ste se željeli cijelo vrijeme. kao dijete. moraju vas hraniti, moraju vas "dildati". kao kad se mala beba plače pa pokušavate sve samo da prestane.

a kad smo svi djeca u duši. a ono što nas čini odraslima, nije ni auto, nije ni novac, možda je ponašanje, možda je upravo život koji nas svakom prilikom udari tamo gdje najviše boli. evo, vratio se ja na mišljenje koje sam imao prije godine dana. život je bezveze.

ok, u redu, ima tu sve, i život ponekad može biti sladak. može tu biti nešto lijepo, može tu biti i koja dobra stvar, za kojom ne treba žaliti, nego je hvaliti i poštovati.

moja najbolja prijateljica je otišla u samostan! nije li to divno??
zašto imam uvijek osjećaj kao da je upravo pobjegla od života?
a kako i ne bi, na što je danas život spao?
i rekao sam joj to par puta, ok, jednom.
vidljivo sam je povrijedio.
a znam, mulac!!!!

teško je posvetiti se Bogu! treba imati puno vjere, samopouzdanja, želje, volje, mogućnosti, ambicije, ma kome to danas i ne treba????
a jakosti?? nismo li svi danas tako slabi kada nas pobjeđuje karijera, novac, kada smo svi tako slabi, na krpice s markom, i autom s velikom konjskom snagom, cool mobitelom, i vikendicom na moru!


a kad si sa time okružen cijeli život, ko bi sebe mrzio??????????
ja da to imam, ne bih rekao da je život bezveze....

sada moram ić na faks, moram studirati, i ne samo to što će mi biti profesija nego i studirati život. a, bojim se, ko ne bi???

obitelj će mi najviše faliti, ne toliko, nego koliko ta povezanost, imati nekoga tko će te malo pogurnuti, a i prijatelji koji će ti reći sve je u redu, i mene to muči, ma znam....

a faliti će mi moje jezerce, bezbrižne ribice, koje će netko drugi hraniti. a falit će mi.... a što? da radi toga ostanem kod kuće? i što da i dalje tugujem ko upravo sada??

a da se napokon zapitam jel bolje živjeti punim plućima, il željeti biti dijete????

opusti, se polako.. sve će biti ok! hoće.. al, sada, sada i nije baš tako dobro...

ko Ivica Kičmanović, u grad, na obrazovanje! al, on je doživio starost i zapalio se u registraturi.

ma, da završim, uskoro će listopad, i ja ću otići, i ne znam, kada ću vam se više javiti. možda, nikada, a možda, ipak, hoću...

| Komentari (5) | Print | #|

petak, 13.06.2008.

običan život.......



Kao i sva druga djeca, i ovo je odrastalo. Svakim danom je bilo sve veće i spremnije za stvarnost. Završilo je osnovnu pa i srednju školu. Pred njim su bili novi izazovi koje život donosi. Nije se željelo uhvatiti u koštac sa stvarnošću. Živjelo je od danas do sutra cijelo ljeto. Imalo je svoje želje i ideale, ali oni se brzo rasplinu na toplini ljetnih dana.
Vrijeme je prolazilo. Trebalo je krenuti dalje. Studiralo je. Jednostavnije je s više obrazovanja. Studentski život bio je lijep. S puno truda istovremeno je radilo i studiralo. Napredovalo je iz dana u dan. Ponovno pronašlo svoje ideale. Skroman život isprepletan radom i odmorom, bio je i lijep i težak. Prije svega jednostavan.
Dijete se trudilo. Doista, još je uvijek bilo bezazleno dijete u svijetu odraslih. Bezazleno, ali pametno, razborito. Trudilo se živjeti svoje ideale. Voljelo je ljude, i ljudi njega. Iskreno, nitko ga nije primjećivalo kao posebnu osobu, ali to je uistinu bilo.
Godine to dijete nisu poružnile, vrijeme mu nije naškodilo. Kada je moralo otići bilo je sretno. Ni po čemu posebno, to dijete osjetilo je puninu života. Jednostavnost mu je bila vrlina. Nije trošilo vrijeme na otkrivanje smisla, samo si je stvaralo smisao – živjeti da bi živjelo.



ovu pričicu sam dobio od frendice i baš mi je luda........
nažalost, nije sve tako crno-bijelo.... sivo... ha??
ma super mi je..... pročitat ću je još jednom.... hahahahah
pozzzzzzzzzzz

| Komentari (9) | Print | #|

nedjelja, 08.06.2008.

pozz... 51. post.... aha.....

pozdrav....
da, to sam ja....
koliko me dugo ovdje nije bilo.... ludnica... a i nije da mogu reći da nisam ovdje često... kad jesam... al nikada da nekaj i napišem.... bio sam uvjeren da ću ovaj vikend nekaj i napisati, ono neku priču... ili nastavak one, koje se više i ne sjećam... ali, ispalo je da moram cijeli dan "umirati" pred tv-om... i ništa od toga...

koliko me nije bilo, već sam i izgubio publiku, i oni koju su me malo čitali sad su si našli nekaj bolje..... aaaaa...... neka.....
sutra moram u školu, ić obraniti maturalni rad.... poželite mi sreću..( trebat će mi, i to jako)

život je postao ludnica... nije baš lako mi držati tempo...
ustati, izležavati se, spavati.... po prvi put mogu reć da se šalim.. i to nakon dugo vremena.. čak sam i neke dane radio nešto... ima tu nešto, kažu da odrastamo... valjda je to to...hahaahhha....

čudno je ne ići u školu, i tamo se ubijati, cijele dane... ovako se dan čini duži....
i uvijek ima nekaj za radit... (baš lijepo... i ne...)

ajde ljudi, čujemo se... idem ja... a možda vas i uskoro iznenadim s nečim boljim... i pričom kojoj....

uživajte....

| Komentari (4) | Print | #|

subota, 19.04.2008.

aaajme, ne mogu vjerovat....

ako se pitate kaj ja to ne mogu vjerovat....

pitajte se još malo....

i još malo....

ok.... još samo par redova i sve ćete saznati.....


ja sam vam tako nesretno sretan jer se je to napokon dogodilo.... prošla je premjera moje predstave i osjećam se loše... i ne mogu vjerovat da je tako... a trebal bi biti ponosan jer je sve tako super prošlo... kao prvo ja sam bio bolestan taj dan... imam bronhitis.. pa sam kašljucao i nos brisao... a te trenutke nisam ni jednom zakašljucao na pozornici... a mislio sam kako bi bilo loše (super) da se pošteno iskašljam pred svima... na pozornici....
ali to se nije dogodilo....

kao drugo... kako je krenulo... i kako je sve išlo ja sam se otkačio i glumio i ljude sam nekako natjerao na smijeh, što je i poanta, i pred kraj se je starijii tip u prvom redu meni počeo smijat i pričati nekome kraj sebe da gleda mene.... tip se je kočio... a meni je stvarno bilo neugodno.. zašto??? pa nisam napravio ništa smiješno!!! samo sam se naslonio na koljena... ajme...

i naravno kako sam se glupo ponio, svi su mi rekli da je super bilo, naravno sa smješkom na licu, a meni je bilo nelagodno i nikada ne znam kaj da napravim...
vidi se da sam seljak... slava mi nije udarla u glavu... al da mi je bar onda nekaj u glavi..... na pohvalu reć marš..... to mogu samo ja!!!!!!! seljak.. kaj ne??

i sve je super prošlo svi se nasmijali, i ja sam se sada smrznuo... sutra imamo izvedbu, a ja ne znam kako bi to trebalo izgledati... sigurno neću s istim žarom.... pa da mi se ovo ponovi...... kad se ne znam nositi sa slavom, onda bolje da je i nema??
ali, prvo... koja slava??????????????

| Komentari (10) | Print | #|

utorak, 25.03.2008.

eto mene...

malo prije spavanja sam se upustio u najveću bitku do sada...
pisanjem posta....

sada sam se otuširao i razmišljao malo o svemu, životu, glupostima....
malo sam se poriječkao s žanom oko gluposti i to me pogodilo... a i mene svašta pogađa... baš smo se našli i zezali prošlu veče... tako da je ove došlo skoro da se posvađamo...
da, da, znam da sam pričo kako ne pišem puno o sebi na blogu...
ali nek se i to promijeni...
ali ipak, 8 mjesec je daleko.... i zg je daleko... ali pitam se zašto me to sad gricka???

ma... čut ćete vi danas još svakakvih glupost ak ja ne odem odavde i u krevet i tamo se sam sa sobom mučit... pa uživajte vi svi... sami... il u društvu... bolje u društvu....

poz od mene... do slijedeće neprospavane noći...

| Komentari (4) | Print | #|

ponedjeljak, 18.02.2008.

hahaha... opet ja... vam smetam?!?!?!

eto, naša predstava je stigla i na youtube....
dio naše lude predstave ili još luđih glumaca....
ajd.. pozdrav...

http://www.youtube.com/watch?v=SuRaoyRFx4k

| Komentari (7) | Print | #|

subota, 16.02.2008.

evo napokon mene.... a čujte sad...

moram se prvo ispričat.... kaj me nije bilo dugo ovdje... ali evo sada sam napokon nekaj uspio vremena izdvojiti za jedan mali postićććć...
ok, ovdje će biti riječi o jednom mojoj zaokupaciji (ne samo mojom)
i po prvi puta nakon puno vremena pričat ću o sebi... haha...
želio bih podijeliti s vama svoju malu sreću, jer smo mi, učenici 4. i 3. razreda tehničke škole bjelovar, napravili jednu fora predstavu... (ok, oni su je napravili, ja samo malo preglumljavam u njoj)
i pošli smo sa njom na lidrano i tamo prošli, nevjerovatno, čak na županijsko...
jučer smo imali neku izvedbu za naše suučenike, cijelu školu (i profači su bili!! sad čekam ponedjeljak i komentare), i ja sam imal velliku tremu... a ne znam zakaj, na lidranu me nije bilo uopće trta..
i došli neki ljudi s kamerom i snimali nas, i komentirao naš kolovođa i profa i vele oni sutra, odnosno danas će to bit na tv-u, ok, na net tv-u...
ma mislim si ja, zaj....a, a kad danas, idem ja pogledat, kad tamo reportaža o nama!!! i pogledam na njihovu internet stranu i kad tamo mi isto...

16/02/2008 Romeo i Julija u izvedbi Tehničke škole Bjelovar

Nakon izborenog odlaska na županijski Lidrano s još četiri škole, kazališna
družina 'I nogom u guzicu je korak naprijed' u bjelovarskom je Domu
kulture priredila svojim suučenicima Romea I Juliju koje sigurno neće tako
skoro zaboraviti.Riječ je o viziji Romea i Julije u modernom dobu, a u
nešto manje od sat vremena koliko predstava traje, publika je imala priliku
upoznati Romea i Juliju kao punkere, repere,metalce...Inače, mladi
bjelovarčani su se za savršenu izvedbu ove predstave pripremali puna tri
mjeseca, a sudeći po oduševljenosti publike nakon predstave slijede im
dobre ocjene na županijskom Lidranu.

kaj nas nisu lijepo pohvalili... još da su pogodili i kaj se sve događa, kao prvo trebali su reć i da se narodnjaci sviraju u predstavi... ne znam zakaj, ali na to su svi poludjeli... čudno, kaj ne???
ok, ne znam zakaj sam to danas pisao, valjda sam ponosan na to sve... a sad... ne želim da to sve ureknem s ovim postom...
županijsko je 5.3. pa nam držite fige...
i svima iz družine jedan veliki pozdrav.. ljudi svi ste zakon!!!
ne moram ni napomenuti da se na probama uvijek zezamo... ali ponekad se znamo i tako posvađat i otići, ali ipak je trud uložen u ovo...
pa svima koji se slučajno nađu 5.3. u Grubišnom Polju, navratite nas pogledati!!!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

| Komentari (3) | Print | #|

petak, 11.01.2008.

dio 4. valjda!!?!?!

Ležati i biti na jednom mjestu, za njega je bilo neka sasvim normalna stvar. Ali za nju... to nije bilo tako. Ona je voljela popesti se i na drvo ako bi joj se prohtjelo. Potrčati za psom, i igrati se s njim. Voljela je ponekad ubijati ljetne dane igrajući badminton na suncu. Dok je zato on više volio taj dan provesti u hladu. Ali ona je imala veliku volju u sebi i moć, uspjeti ga nagovoriti da se s njom igra na suncu, ali isto tako je i on nju mogao nagovoriti da sa njim provede dan u hladu.
Ali ova subota nije imala nimalo sličniji učinak na njih kao prije. Sve je bilo drugačije. Kao prvo zbog onog spavanja, kao drugo zbog onog poljupca, ali kao i zbog toliko očekivanja koji su jedan i drugi prebacili sami na sebe, onoliko koliko je jedan očekivao toliko nije mogao drugi ispuniti, a i obrnuto. Moć koja je bila samo njihova, u njima, polako je bljedila u danu. Samo da su se zapravo i pogledali shvatili bi koliko su se preznojavali i uništavili ovaj dan koji je bio pred njima. Ali pomisao u njegovoj glavi nije bila, nimalo ljepša od one u njezinoj glavi.
-što se to događa?
-Gleda li u mene?
-Nemoj me gledat!!
-Dal da je primim za ruku?
-Samo da me ne primi za ruku...
-nasmij se!!!
- Kaj sad ne valja?
-Zašto se smije???
-Jel mi smrdi iz usta??- mislili su.
Zabava koju su mislili da će imati danas, nije se događala. Onako divan dan, i onako divan početak, nije smio ovako završiti. Bližilo se veče. Morali su nešto poduzeti.
-ali, što da poduzmem???- mislio je –moram nešto učiniti. Ovo je stvarno jadno. Ne da se osjećam umjetno ja se osjećam nemoguće neprirodno. A to je jako loše. Moram se nekako opustiti.
-čemu sve ovo?- mislila je –pa ovo je jako loše. Bolje da odem nekamo. Što dalje od njega.
- znam- reče joj- pođi sa mnom.
Povuče ju za ruku. Ali ona se nije jako opirala. I tako je i sama željela nekamo otići. Ušli su u kuću i uzeli deku. Ponovno je povukao je za ruku i pošli su na obližnju travnatu površinu. Bližio se zalazak sunca.
- napokon nešto da popravimo ovaj dan!- mislila je.
- e ovo mora dobro proći...- mislio je.
Stavili su deku na travu i legli jedno pored drugoga. Primili su se za ruke i glasno nasmijali. Napokon je bilo sve bolje. Nestalo je one glupe gnjavaže, onog glupog srama i nelagodnosti.
Sada su znali da su zajedno. Sjeli su.
- moram ti nešto reći- rekla je- ovo mi je najbolji dio današnjeg dana.
-a da? A zašto?- upitao ju je.
- a zato... zato jer te napokon mogu poljubiti. Nasmješila se je.
Poljubili su se a sunce je polako zašlo. Nisu ni sami shvatili da se oko njih stvara mrak. Nisu ni sami shvatili da su propustili zalazak sunca. Ni sami nisu shvatili da je dn prošao. Znali su da su sada sretniji. Ma to je to što je važno, sreća, a zalazak će... vidjeti sutra...

eto ljudi još jedan dio... ide to meni.. hahahaha...
poz;)

| Komentari (15) | Print | #|

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.